Kako je javnost upoznata sa tzv. bajkerskom subkulturom
Prvi činioc: Američko Udruženje Motociklista (American Motorcyclist Association), ili u skraćenom obliku AMA, je osnovano 1924 godine. To je najveće udruženje motociklista na svjetu koji ima preko 300.000 članova i u kojem je preko 1.200 klubova. AMA organizuje sportske događaje kako domaće tako i međunarodne jer tzv. FIM (Fédération Internationale de Motocyclisme) član. Za neupućene FIM je međunarodna motociklistička federacija sa sjedištem u Švajcarskoj koja postoji od 1904 godine. Dakle, AMA je nezaobilazni factor u motociklizmu, pogotovo ako pričamo o sportskim takmičenjima. No, šta će nekoj individui koja želi da vozi motocikl i uživa neko tjelo kao što je AMA?
Drugi činioc: Sada dolazimo do drugog svjetskog rata, odnosno do njegovog završetka. Mnogi mladi amerikanci su se borili na surovim frontovima po Evropi. Najstresnije je bilo onima koji su rat preživjeli na nekom avionu (bilo piloti, navigatori, oružari, ...). Mnogi od njih su navikli da žive sa stresom i pod naletom adrenalina, međutim u mirnodobskim uslovima nema tolikog rizika kao na ratištu. Tada su se mnogi okrenuli motociklima sa kojih su skidali sve ,,nepotrebno'' ne bi li ih što više olakšali i napravili bržim. Dodajte na to faktor zaštitne opreme (koja je tada postojala u trgovima) i dobili ste opsanost. Adrenalinski zavisnici su došli na svoje. Ipak, nije to samo bio adrenalin, tu je bila i pripadnost i povjerenje u kolegu motociklistu (ponovo paralela iz rata, jer ta pripadnost i povjerenje u kolegu je na ratištu značila razliku između života i smrti).
Treći činioc: Cigansko putovanje (Gypsy tour) je američki izraz nastao prije 1920 godine i označavao je ono što je danas približno reli. Koja poenta je tog ciganskog putovanja? Naime, takva vrsta putovanja nastane kada se grupa motociklista dogovori da proputuje dobar dio države da bi došli na određenu lokaciju. Na tom putovanju motociklisti bi spavali u šatorima što je odgovaralo tadašnjem holivudskom stereotipu o ciganima. Ponekad bi se dogovarali motociklisti iz raznih krajeva da se nađu na jednom mjestu gdje se održava neki događaj. Na taj način su morali doći u određeno vrijeme (da ne propuste događaj). Tako možemo reći da su nekadašnja ,,ciganska putovanja’’ preteča današnih relija.
Četvrti činioc: mali Kalifornijski gradić Holister (Hollister) je od sredine trididesteih povodom dana nezavisnosti (4. Jul) bio domaćin ,,ciganskih putovanja’’. Holister je bio (i još uvjek je) za motocikliste domaćinski gradić. U to vrijeme je Holister imao oko 4.500 stanovnika i taj događaj je bio najveća senzacija i pokretačka snaga grada. Tokom drugog svjetskog rata festival je otkazan. Po završetku rata za 1947 godinu planiran je povratak festivala.
Da bi došli do peteg činioca moramo prvo da opišemo šta se dešavalo te 1947 godine u malom kalifornijskom gradu. 3. jula 1947 godine festival u Holisteru je počeo i ono što je bilo neočekivano je ogroman broj motociklista, njih preko 4.000 (u ovom tekstu drugi činilac). To je skoro dupliralo broj ljudi u gradu, a motociklista je bilo iz čitave Kalifornije, pa i iz udaljene Floride. Pomenuću da su na festival došle i neke grupe motociklista organizovani u klubove kao što su: ,,Iznervirana kopilad iz Blomingtona’’ (Pissed Off Bastards of Bloomington), ,,Komandosi uličnih prodavaca'' (Market Street Commandos) i ,,Galopirajuća guska moto klub'' (Galloping Goose Motorcycle Club). Među motociklistima bilo je jedva 10% žena. Iako je Holister kao i uvjek bio domaćinski orjentisan gradske službe nisu bile spremne za toliko posjetilaca. Ubrzo su počela i opijanja i vožnja kroz grad u takvom stanju. Kako je grad bio pretrpan mnogi motociklisti su spavali na trotoaru ili na nečije travnjake. Za sprovođenje mira u gradu bilo je zaduženo 7 (sedam) policajaca što u ovoj situaciji nije bilo dovoljno. Tokom 5. jula kako se festival završavao situacija se smirivala jer su gosti otišli iz grada. Rezultat festivala je 60 povređenih (od toga 3 ozbiljne povrede). Gradski oci su izjavili: ,,Ovi vozači su više štete nanjeli sami sebi nego gradu’’. Dakle, ništa neobično ako znamo koliko je ljudi bilo na jednom mjestu i vjerovatno bi ovaj događaj prošao nezapaženo da u čitavoj priči nije postojao i peti činilac: mediji. Događaj je prozvan ,,Holisterska pobuna’’ (Hollister riot).
Peti činioc: Poslije ,,Holisterske pobune’’ mediji su uglavnom senzacionalistički preneli događaj. Tako su se u ,,Hronici San Franciska’’ (San Francisco Chronicle) ubrzo poslije dogođaja pojavila dva teksta sa naslovima: ,,Haos u Holisteru’’ i ,,Holisterska loša vremena’’ đe je dogođaj opisan kao ,,opšti metež’’ i ,,terorizam’’. Ipak, ni ti članci nisu doprineli da se raširi loša slika o ,,bajkerima’’ tim prije što je mnogo važnija tema bio masivan štrajk radnika. Ključan je bio Lajf magazine (Life Magazine), jedan od najvećih nacionalnih časopisa. Oni su 21. jula 1947 godine objavili fotografiju preko skoro cjele strane ispod koje je pisalo: ,,Motociklistički odmor: On i drugovi terorišu grad’’. To je pratio kratak tekst sa 115 riječi. Fotografija prikazuje pijanog motociklistu koji sjedi na motociklu, drži u obe ruke po flašu piva a okružen je sa puno praznih i razbijenih flaša. Fotku je snimo Barni Petersen (Barney Petersen) iz ,,Hronike San Franciska’’ no kako u ,,Hronici’’ uz gore rečene tekstove nije bilo nikakvih pratećih fotografija mnogi sumnjau da je fotografija u Lajf magazine namještena. U pozadini fotografije vidi se izvjesni Gas Deserpa koji je ispričao: ,,video sam dva čovjeka koji skupljaju prazne i polomljene flaše te i stavljaju na gomilu. Potom su na vrh te gomile dovezli motocikl. Kada je iz bara izašao jedan pijanac postavili su ga na motocikl da pozira. Tako je snimljena ta fotografija.’’. Petersonove kolege tvrde da on nikada nije namještao fotke. Kako god bilo, vijest o grubim motociklistima koji prouzrokuju haos u malim gradovima kao što je Holister se primila. Nacija se tek oporavljala od poslijedica drugog svjetskog rata a već je počinjalo nešto što će se zvati ,,Hladni rat’’. U takvom okruženju narod je počeo da osjeća strah od motociklističkih baraba i potencijalnih divljaka. Sam događaj nije imao nikakav uticaj na Holister. Tamo se i sledeće godine održao festival, zapravo još uvjek se održava i savake godine dođe veliki broj motociklista. Frenk Runi (Frank Rooney) je na osnovu ,,Holisterske pobune’’ napisao kratku priču ,,Motociklistova Pobuna’’ koja je izdata 1951 godine. Ta priča je poslužila kao osnova za scenari filma ,,Divljak’’ (The Wild One) iz 1953 godine sa Marlon Brandom u glavnoj ulozi. Film je doprineo tome da se javnost ne ,,ohladi’’ od motociklista i u javnost više nije mogla povezati motociklistu sa nečim dobrim.

fotografija iz Lajf magazina
AMA se ogradila od ,,Holisterske pobune’’ rekavši da 99% motociklista poštuje pravila te da su nevolje u Holisteru izazvale onih 1% devijatnih koji narušavaju ugled i motocikla i motocikliste. Doduše, AMA je prije deset-petnaest godina saopštila da u zvaničnim spisima u njohovoj arhivi ne postoji takvo sopštenje. Da li je bilo i nije bilo tog saopštenja danas više nije važno , ono se uzima zdravo za gotovo i vrlo je bitan dio bajkerske subculture. Urbani mit, možda, ali vrlo živ.
Bajkerska subkultura je rođena i javnost je upoznala. No, za održavanje te subkulture potrebni su oni koji je čine, a čine je klubovi. Koliko god izvještaj iz Holistera bio senzacionalistički i pristrasan ta priča je ostala da živi, a svemu tome u kasnijim godinama nisu krivi samo mediji. Bilo bi pogrešno okriviti samo medije (koji na kraju krajeva i žive od senzaciolizma) za takvu sliku o motociklistima. Tome su, doduše u manoj mjeri, doprineli i sami klubovi, oni koji u svojim oznakama imaju to čuveno MC, a koje nazivamo i ,,odmetničkim motociklističkim klubovima'' (outlaw motorcycle club) i koji vrlo često sa ponosom imaju prišivak ,,1%’’. Što bi se reklo u onoj narodnoj: ,,đe ima dima ima i vatre''. U prvom djelu teksta smo se bavili pericepcijom javnosti na bajkersku subkulturu, u nastavku će pisati i nešto konkretnije o klubovima.